Gvozdenac: Prihvatimo osobe sa autizmom u svakodnevnoj komunikaciji
U cijelom svijetu na današnji dan se simboličnim puštanjem plavih balona obilježava Svjetski dana osoba sa autizmom – 2. april, a cilj obilježavanja je da se podigne svijest javnosti o poremećajima atističnog spektra i problemima sa kojima se suočevaju osobe sa autizmom i njihove porodice, rekla je terapeut u Udruženju roditelja djece sa autizmom „Duga“ iz Gradiške, master psihologije Nevena Gvozdenac.
Ona je istakla da je veoma bitno na samo da se govori o autizmu, nego da prihvatimo osobe sa autizmom u svakodnevnoj komunikaciji.
Gvozdenac je pojasnila da je autizam neuro-razvojni poremećaj koji se javlja u ranom djetinjstvu, da se klinička slika razvija između druge i treće godine života, ali da je prve znakove autizma kod djece moguće prepoznati i ranije.
„Kroz komunikaciju sa djecom mlađom od godinu dana može se prepoznati da takvo dijete ne uspotavlja kontakt očima, ne odaziva se na vlastito ime, ne uzvraća osmjeh, da izostaje ekspresija lica i vokalizacija. Sve to je znak da se roditelji obrate stručnim osobama, ali je razvojni put različit kod svakog djeteta i potrebno je biti oprezan prilikom uspostavljanja dijagnoze“, navela je Gvozdenac.
Ona je dodala da je zajedničko za sve osobe sa autizmom da imaju problem u socijalnoj komunikaciji, teško iniciraju kontakt i dijele emocije i imaju kratkotrajan pogled, ne zato što nemaju interesovanje za druge osobe, nego zato što imaju problem da iščitaju ono što vide na njihovom licu.
„Jedan broj djece sa autizmom uopšte ne govori ili često ponavljaju određene riječi, a na pitanje odgovaraju pitanjem koje im je postavljeno, zbog čeka ih je teško razumjeti. Mogu da imaju senzornu preosjetljivost, odnosno da imaju bol prilikom nekog zvuka, pa pokrivaju uši ili proizvode svoje zvukove kako bi prevladali zvukove iz okoline. Često prilikom igre usmjeravaju pažnju na djelove nekog objekta ili igračke, a ne cjelinu“, pojasnila je Gvozdenac.
Ona je naglasila da autizam nije moguće izliječiti, ali da je ranim prepoznavanjem ovog razvojnog poremećaja i terapijma moguće ublažiti kliničku sliku i tako poboljšati kvalitet života osoba sa autizmom.
Govoreći o porastu broju osoba sa autizmom u svijetu, Gvozedenac je navela da je u periodu prije 1990. godine na 10.000 rođene djece jedno dijete imalo autizam, a da, prema posljednjim istraživanjima, autizam sad bude utvrđen kod jednog djeteta od 68 novoređenih.
Ona je dodala da od 15 do 20 djece koristi tretmane u Udruženju „Duga“, ali da je broj djece sa autizmom u Gradišci dosta veći.
M.Malešević