Moj grad: Vaso Vidović
U drugoj polovini XIX vijeka Vaso Vidović je bio jedan od najistaknutijih gradiških trgovaca i političara i najpoznatiji predstavnik gradiških Srba toga vremena. On se može smatrati rodonačelniom najpoznatije gradiške srpske porodice Čubrilović u drugoj polovini devetnaestog vijeka iz koje je, kako se već zna, poniklo nekoliko značajnih ličnosti naše nauke, kulture i politike.
Vaso Vidović je rođen 1840. godine u Krupi na Vrbasu. Roditelji su mu rano umrli, a brigu o njemu preuzima njegova najstarija sestra, majka Jove Čubrilovića, i odvodi ga u Gradišku na izučavanje trgovine.
Nakon sticanja potrebnih znanja u trgovačkom poslu, Vaso Vidović otvara trgovinu, a svojim radom i sposobnošću postaće imućan trgovac i izuzetno ugledan, cijenjen i poštovan čovjek.
On se pored trgovine bavio i politikom. Imao je znatnog učešća u Srpskom ustanku u BiH 1875-1878, posebno na prostoru sjevernozapadne Bosne. Bio je organizator i jedan od vođa ustanka. Kao član ustaničkog odbora, čije je sjedište bilo u Staroj Gradišci, a kasnije premješteno u Novu Gradišku, imao je tijesne veze sa vladom Kneževine Srbije.
Bio je učesnik Berlinskog kongresa. On je, sa jos nekoliko predstavnika iz Bosne, zastupao Srbe. Na putu u Berlin, obučen u narodnu nošnju, u Beču se susreo sa Jovanom Ristićem, tadašnjim ministrom spoljnih poslova Srbije. Tada mu je ministar, rekavši kupio frak, pa je tako obučen otputovao na kongres.
U to vrijeme austrougarske okupacije, Vidović se nastavio baviti trgovinom i politikom. U toku Prvog svjetskog rata odveden je sa više gradiških trgovaca u logor Arad. Kada se rat završio, i on logor preživio, vraća se u Gradišku. Nakon nekoliko godina, kada je ostao sam, otišao je u Sarajevo kod sina Bogdana, gdje je 1925. godine u 85. godini života umro. Sahranjen je u pravoslavnom groblju na Koševu.
Vaso Vidović je imao sina Bogdana, koji je za vrijeme školskih odmora dolazio u Gradišku i aktivno učestvovao u kulturnom životu grada. Poslije završetka studija prava Bogdan Vidović odlazi u Sarajevo, otvara advokatsku kancelariju i postaje, po kazivanju doktorke Ines Todić, jedan od najpoznatijih sarajevskih advokata, a jedno vrijeme bio je i poslanik u Skupštini Kraljevine Jugoslavije.
Na izučavanje trgovačkog zanata kod ujaka Vase Vidovića, kao dječak, došao je sin spomenute Vasine sestre – Jovo Čubrilović. Poslije završenog trgovačkog zanata, Jovo Čubrilović otvara trgovačku radnju koju vrlo uspješno vodi.
Jovo Čubrilović i Savka Lazarević-Čubrilović u bračnoj zajednici izrodili su desetoro djece. Troje ih je umrlo dok su još bili djeca, a ostali su, izuzev Veljka koji je osuđen na smrt kao organizator Sarajevskog atentata, doživjeli starost. Staka, Veljko, Branko, Vaso su postali poznati po ulogama koje su imali u životu.
Godinu dana poslije rođenja najmlađeg djeteta – Vase, Jovo Čubrilović je umro, tako da ga Vaso nije ni zapamtio. Brigu o djeci i njihovom školovanju preuzima Savka koja je, nakon deset godina umrla, a staranje o djeci preuzima djed Vaso Vidović.
Više podataka o Vasi Vidoviću nalazi se u knjigama „Prošlost Gradiške“ i „Građanska Gradiška”.
Među imenima važnih ličnosti i porodica koji su prije jednog vijeka u Gradišci gradili temelje modernog grada je i ime Vase Vidovića.
Ulica Vase Vidovića nalazi se u naselju Senjak.
