Narodni običaji i vjerovanja na Đurđevdan

Đurđevdan je u srpskom narodu praznik sa najviše običaja, koji se razlikuju po sadržini od regiona do regiona.

Јedan od glavnih običaja je pletenje vijenaca od bilja, umivanje biljem, kupanje na rijeci.

Јedan od narodnih običaja je i da uveče, uoči Đurđevdana, neko od ukućana nakida zelenih grančica u najbližoj šumi i njima okiti vrata i prozore na kući i ostalim zgradama, i kapije. To se čini da bi godina i dom bili berićetni, „da bude zdravlja, ploda i roda u domu, polju, toru i oboru“.

Ponegdje je običaj da se zelenilom kiti na sam Đurđevdan prije zore, odlazi u prirodu na „đurđevdanski uranak“, na neko zgodno mjesto u šumi koje se izabere, na proplanku ili pored rijeke.

Na đurđevdanskim urancima mladi se opasuju vrbovim prućem – „da budu napredni kao vrba“, kite zdravcem – „da budu zdravi kao zdravac“, koprivom – „da kopriva opeče bolesti sa njim“ i selenom – „da im duša miriše kao selen“.