Nedjelja u kojoj se nalazimo označava sredinu Velikog posta i naziva se Sredoposna

Sredoposna nedelja ima veliki značaj u našem vjerskom i običajnom kalendaru. U sklopu priprema za Blagovjesti, ove nedjelje treba obratiti pažnju da se ne izgovaraju ružne reči, čak ni u šali. Običaj je u pojedinim djelovima Srbije da se dijete ili čovjek koji izgovore ružnu riječ sami udare blago po usnama uz riječi „Ova usta neće govoriti ružno“.

Ove nedjelje, osim uzdržavanja od ružnih riječi, treba mnogo raditi. Veruje se da će Bog nagraditi one koji se posebno istaknu marljivošću u školi i na poslu. Zato bi ove nedjelje polja trebala biti puna zemljoradnika od jutra do sumraka.

Sredoposna nedjelja završava praznikom Blagovjesti, koji Srpska pravoslavna crkva i vjernici, proslavljaju u nedjelju 7.aprila.

Praznik Blagovjesti je jedan od 12 najvećih hrišćanskih praznika koji se slavi se u znak sjećanja na “blagu vijest”, kada je, prema crkvenom učenju, arhangel Gavrilo objavio Bogorodici da je Duh Sveti nju odabrao da bude majka Isusu Hristu.

Blagovjesti spadaju u radosne događaje i radosne hrišćanske praznike. Slave se uvijek 7. aprila, tačno devet mjeseci prije Božića.

Sa ovom blagovješću arhangela, „silaskom Svetog Duha na prečistu djevu”, počinje obnova čovječanstva, a riječima arhangela Gavrila “Raduj se, Blagodatna, Gospod je s tobom”, otvara se istorija Novog Zavjeta i počinje preobražaj čovječanstva.

Nekada se narod u selima bojao zime, sve dok taj dan ne prođe.

Dan posle praznika Blagovesti, Crkva slavi Svetog arhangela Gavrila, koji je, prema zapisima Četvorojevanđelja, zadužen za radosne vjesti.

Na ovaj dan pa sve do Velikog Petka dobro je započeti bilo kakav veći posao (gradnja, otvaranje radnje, spremanje ispita, itd.), kao i donošenje većih i važnijih životnih odluka koje bitno mjenjaju naš dosadašnji životni pravac.

Narodni običaji

Po narodnom običaju,  na Blagovjesti se ustaje rano pa čak i u ponoć, ili barem u praskozorje, a dan je počinjao pjesmom djevojačkom.

Djevojke bi uoči ovoga dana nakupile suvih grančica i drva, od kojih je razbuktavana velika vatra, obično na kakvom brdu ili seoskom raskršću. Uz vatru se veselilo i muško i žensko, a ponegdje, uz mlade, i stariji. Bilo je uobičajeno da se vatra na ranilu ili bukari preskače. Vladalo je vejrovanje da će – ko preskoči ovu vatru biti zaštićen od ujeda zmije.

Zbog vjerovanja da se na ovaj dan bude gmizavci iz zimskog sna, na Blagovjesti se nisu spominjale zmije. Uoči Blagovjesti, djeca su lupala mašicama o gvozdene predmete obilazeći oko kuće, staje i tora i vikala: „Bež’te zmije i gušteri, bež’te zmije i gušteri!„

Vjerovalo se i da se na Blagovjesti žene ne češljaju, kao i da ne valja na taj dan praviti nove opanke. Dobro je na ovaj dan umiti se u rijeci ili potoku, a Blagovjesti naročito slave žene. One koje žele porod odlaze u crkve i manastire gde su ikone posvećene Blagovjestima i mole se Bogorodici.

Od tog dana počinje sjetva jarih žita i tada se iznosi sjeme na sunce. Voćari smatraju Blagovjesti najsrećnijim i najboljim danom za kalemljenje voća, a vinogradari orezuju lozu.