O ponašanju u pravoslavnom hramu

Prije svega, hram je sveto mjesto, i kada čovjek ulazi u njega mora ulaziti tiho, lagano i sa dubokim strahopoštovanjem. Kada se dođe na crkvena vrata, malo se zastane, prekrsti se i lagano pokloni prema hramu.

Negdje je običaj da se cjelivaju crkvena vrata. Potrebno je reći da i odijevanje mora biti pristojno kada se ide u crkvu. Muškarci u hram ulaze gologlavi, a žene pokrivene glave, dakle, sa maramom. Odijelo mora biti svečano i ozbiljno. Neprikladno je u hram dolaziti u farmerkama, papučama, majicama, bermudama, kratkim suknjama, golih ruku i slično. Takođe, žene treba da izbjegavaju šminku, ruž na usnama, naročito kada hoće da se pričeste.

U većini slučajeva svijeće se prodaju u crkvi. Zato se stane se u red, i strpljivo čeka na kupovinu svijeća. Kada se to obavi, odlazi se prema mjestu gde se pale svijeće. Svijeća se cjeliva i namijeni nekom. Kada se svijeće zapale, onda tiho, kao sijenka, a pogotovu ako je bogosluženje u toku, odlazi se i cjeliva ikona koja je u centralnom dijelu hrama. Zato je najbolje doći na službu prije početka bogosluženja, jer se kasnije hodanjem kroz hram ometa obred. Pred ikonom se dva puta prekrsti, pokloni, a zatim cjeliva te još jednom prekrsti i pokloni. Zatim se odlazi na neko slobodno mjesto u hramu.

Kako se ponašamo na bogosluženju? Muškarci obično stoje na desnoj, a žene na lijevoj strani hrama. Na tom mjestu se stoji mirno, bez okretanja, šetanja ili razgovora sa nekim ko stoji u blizini. Na taj način se ometa bogosluženje, a i drugi koji su prisutni u hramu. Bolje je izaći iz hrama, ako se osjeti umor i oslabi volja, nego ometati druge. Ruke za vreme molitve stoje prekrštene na grudima ili spuštene niz tijelo. Molitve se izgovaraju u sebi i to su tzv, umne molitve. Diskretno se pazi na sveštenikove radnje, i kada se on prekrsti, i kada se u molitvi i pjesmi pominju imena Oca i Sina i Svetoga Duha svi se u crkvi krste, a kada sveštenik kadi blago se klanjaju. Za vrijeme čitanja Јevanđelja i propovijedi, gdje se ko zatekao tu i stoji, sve dok se ta radnja ne završi. Ukoliko neko zna da pjeva, on pjeva tiho i polako, da ne ometa hor ili pojce koji pjevaju za pjevnicom. Sve u svemu, svojim ponašanjem treba nastojati da se u hramu bude kao nevidljiva sijenka, a veoma je nepristojno nastojati da budeš primijećen i zapažen.

Nadmeno ponašanje fariseja u hramu, Hristos je osudio, a pohvalio je skromno držanje i skrušenu molitvu carinika. U danima pričešća, ili kada se dijeli nafora postala je praksa da se narod gura ko će prije da dođe na red. Veliki je grijeh stvarati gužvu i nered u hramu. Bolje je sačekati nekoliko minuta, i time pokazati svoju svijest, strpljenje i skromnost, i time zaslužiti nagradu pred Bogom. Prilikom izlaska iz hrama, opet se cjeliva ikona, izađe se na vrata hrama, tiho i nečujno, ponovo se okrene prema unutrašnjosti hrama i smjerno se prekrsti i pokloni.