Religija i čovjek: Sveta tajna krštenja

Krštenje je Sveta tajna Crkve. Pod Svetim tajnama u Pravoslavnoj crkvi podrazumijevaju se sveštene radnje u kojima dolazi do susreta Boga sa čovjekom i ostvarivanja zajednice s Njim. Cilj Svetih tajni je ostvarenje zajednice sa Hristom. Biti kršten, znači postati član Crkve.

Krštenje je osnovna istina i Sveta tajna  hrišćanske, pravoslavne vjere. Svetu tajnu Krštenja zapovjedio je Hristos: Idite, dakle i naučite sve narode krsteći ih u ime Oca, Sina i Svetog Duha (Mt 28,19).

Da bi neko mogao da postane član Crkve, potrebno je da vjeruje i da bude kršten, pokajte se i da se krsti svaki u ime Isusa Hrista za oproštenje grijehova i primićete dar Svetog Duha (Dap 2, 38). Dakle, bez krštenja, kao izraza vjere u Boga, niko nije mogao da postane vjernik, odnosno hrišćanin.

Krštenjem čovek zadobija oslobođenje od Prvorodnog grijeha (Adamov i Evin grijeh) i oproštaj ličnih grijehova. Onaj koji je kršten ne znači da će automatski biti hrišćanin ako se krstio. Zato što je krštenje izraz slobode. Biti hrišćanin je odgovorno. Krštenje je prva stepenica uzlaženja čovjeka ka Bogu. Posle krštenja mora doći do preporoda i obnovljenja čitavog čovekovog života, i mora doći i do duhovnog preporoda. Ako se ovo ne dogodi, krštenje neće uroditi plodom. Kada se  krštenje shvati kao formalnost, dug tradiciji ili modi, i posle krštenja čovek nastavi da živi kako je živio, on se lišava svih plodova Svete tajne, odvaja se od Hrista i izopštava sebe iz Crkve.

Šta znači za neke ljude krštenje?

U današnje vrijeme, kada pitate nekog radi čega prima krštenje, dobićete najrazličitije odgovore. Jedni će reći, mi smo Srbi i to znači, moramo da se krstimo. Drugi će reći, da dijete mora da se krsti, da ne bi bilo bolesno. A treći, da bi dijete bilo srećno.

Odgovor na sve ovo bio bi da nas krštenje ne čini, ni više, ni manje Srbima nego što jesmo. Krštenje je dato svim narodima, a ne samo Srbima. U Crkvi svi smo Hristovi. Krštenje nas takođe ne čini zdravim i srećnim, jer spada u duhovnu, a ne u materijalnu oblast. Mi se krštavamo da bismo spasili dušu, i da bismo bili u zajednici sa Hristom, a ne da bi popravili zdravlje. Bićemo sa Hristom ako od momenta krštenja počnemo jedan novi, bolji život, nego što smo ga imali do krštenja. Zato je Krštenje novo rođenje, ili drugo rođenje. Kada se dijete rodi, majka ga stavlja na grudi i doji ga. Tako je i čoveku posle krštenja, posle drugog rođenja, potrebna duhovna hrana – a ta hrana je Sveto pričešće i molitva. Krštenje je samo početak puta. Kada se dijete rodi, njega treba odgajiti, vaspitati, podučiti. Isto je to i u duhovnom životu. Krštenje nas ne spasava automatski, bez našeg truda i napora. Ono nas čini djecom Božijom i djecom Crkve koju je osnovao Gospod Hristos. A to znači, da moramo da koristimo sve one blagodatne darove koje je kroz Crkvu dao naš Spasitelj Gospod Hristos, a to su: evharistija, ispovijest i druge Tajne i kroz njih nam se daje blagodat.

Ako se čovjek krstio i nastavlja da živi onako kako je živio, on je sličan onom bezumniku koji je kupio kartu za voz, a ne sprema se da otputuje njim. Ili se upisao na fakultet, a neće da studira.

Šta je potrebno za krštenje?

KUM – Samo po sebi je jasno da kum na krštenju može biti samo lice pravoslavne vjere, koje pri tome dobro poznaje makar osnovne istine hrišćanske vere i morala, kao i suštinu Svete Tajne Krštenja, a isto tako i suštinu zavjeta koje daje za krštenog  i koje je kum dužan da prenese i objasni krštenom kada bude dovoljno zreo.  Usljed toga kumovi ne mogu biti:

maloljetnici (kum ne može da bude mlađi od 15 godina, a kuma od 13)

lica koja žive nemoralnim životom,

raskolnici i

inovjerni.

Platno za krštenje ili Krsnica – Krsnica je platno bijele boje, veličine od jednog, do jednog i po metra, u koje se dijete uvija poslije krštenja. Od te krsnice se potom djetetu sašije košuljica, benkica ili jastučić za spavanje. Bijela košulja i krsnica simbolizuju nevinost, čednost i bezgrešnost, jer je bijela boja simbol čistoće i duhovne i tjelesne. Kada se novokršteni oblači u bijelu haljinu, episkop ili sveštenik izgovara reči: Oblači se sluga Božiji (ime) u odeću pravde, u ime Oca i Sina i Svetoga Duha, amin.

Svijeća – Treba kupiti svijeću od čistog pčelinjeg voska u crkvi, gde se obavlja krštenje, a nikako na ulici i po prodavnicama, jer su samo u hramu Božijem svijeće osvještane, a time se i pomaže opstanak crkve. Zašto se prislužuje svijeća na krštenju, šta ona simboliše? Naime, Bog je svjetlost. On živi u nepristupačnoj svjetlosti. Gospod Isus Hristos se naziva, Sunce pravde, tiha svjetlost, nezalazna svjetlost. Prema tome, svjetlost svijeće je simbol božanstva. Drugi razlog zašto se svijeća prislužuje je taj, da svjetlost svijeće označava svjetlost evanđelskog učenja Hristovog, koje nam osvetljava životne puteve. Zatim, upaljena svijeća daje i toplotu, te time označava i toplinu naše ljubavi za koga sveću i prislužujemo (u ovom slučaju je toplina ljubavi kuma prema kumčetu).

Krštenica

Krštenica je dokument koji svedoči, dokazuje, da je neko kršten u Pravoslavnoj crkvi.

Posle izvršenog krštenja, sveštenik upisuje podatke o novokrštenom, u Matičnu knjigu krštenih i miropomazanih, a krštenica je izvod iz matične knjige krštenih i miropomazanih. Ti podaci su: ime novokrštenog, ime i prezime i zanimanje roditelja novokrštenog, ime, prezime i zanimanje kuma i drugi podaci.

Da bi neko dobio krštenicu treba da dođe do crkve (hrama) u kome je kršten, da kaže svešteniku kada je kršten, i sveštenik će napisati izvod iz Matične knjige krštenih i miropomazanih, tj. krštenicu. Ako je neko spriječen lično da dođe do crkve gde je kršten, može da pošalje nekoga od porodice, rodbine ili prijatelja, da to učine umesto njega.

Nekada se dogodi, da neko treba da kumuje na krštenju, kršten je kao dijete, ali, nema dokaz o tome, nema krštenicu, nije upisan u Matičnu knjigu krštenih i miropomazanih.

Svako ko ne može da dođe do svog izvoda iz knjige krštenih, potrebna su mu dva svedoka sa krštenja (kum ili otac, kum ili majka, ili otac i majka, ili fotografija sa krštenja) koji će u Crkvi posvjedočiti, zatim se uzimaju podaci i sveštenik vrši naknadni upis u Matične knjige krštenih i miropomazanih i tek posle toga može da se dobije  Izvod iz knjige krštenih.

Ukoliko ne postoje nikakvi izgledi da se provjeri da li je neko kršten, a ako on tvrdi da jeste, onda ga sveštenik ponovo krštava uz jednu izmjenu umesto: „Krštava se sluga Božiji…“ treba da kaže: “Ako nije kršten, krštava se sluga Božiji…“.