„Religija i čovjek“ – tradicija osvećenja pravoslavnih domova

Tradicija je u Srpskoj pravoslavnoj crkvi da sveštenik u toku godine dva puta posjeti domove svojih vijernika radi izvršenja svećenja vodice, i to na nekoliko dana pred Krsnu slavu i pred najveći hrišćanski praznik – Vaskrs. Dolaskom sveštenika u kuću i svećenjem vodice, ulazi blagodat Božija u dom. Jer, po završetku čina osvećenja vode, sveštenik kropi sve prostorije u kući, kao i svu čeljad koja je prisutna, pri čemu oni cijelivaju Časni krst i desnicu sveštenika.

To osvećenje vodice po domovima nije samo „puki“ običaj, nego nasušna potreba samih vijernika, koji osjećaju potrebu da povremeno budu osvećeni i očišćeni kropljenjem svete vodice.

Otac Gavrilo kaže da postoje razne „vrste“ osveštane vode. Postoji vodica nad kojom je izvršeno malo osvećenje, koja se smije i treba koristiti za razne stvari u kući. Na primjer, njome se smije poškropiti po kući, po dječijem krevetu, po članovima porodice… Zatim postoji vodica koja se osvećuje kada se dijete znamenuje i tu vodicu je dobro da piju porodilja i dijete, a u toj vodici se može i dijete kupati (dodaje se vodi za kupanje). Bogojavljenska vodica se upotrebljava od Krstovdana uoči Bogojavljenja i osvećenja vodice na sam dan Bogojavljenja pa do odanija Bogojavljenja. Tokom tih dana se vodica upotrebljava za sve što je na duhovnu korist i zdravlje, a nakon odanija praznika se upotrebljava u slučaju da se neko razboli ili se ne oseća dobro. Uzima se ujutro natašte. Vodicu i velikog i malog osvećenja, kao i sve drugo što se osveštava u Crkvi, mogu da koriste oni koji su kršteni u Pravoslavnoj Crkvi, nikako nekrštene osobe, budući da one nisu postali članovi crkvene zajednice.

Vjernici se često pitaju koliko se dugo može čuvati Sveta Vodica, naročito ona koja se osvećuje na Krstovdan, Bogojavljenje i Vaskrs? Nakon jedne godine, kada stigne nova vodica, šta se radi sa starom?

Sveta Vodica, naročito ona Bogojavljenska (koju narod uglavnom i nosi svojim domovima), može se čuvati neograničeno vrijeme. Ma koliko je dugo čuvali, ona ne gubi svoju osvećujuću blagodat niti postaje podložna kvarenju. Ima u narodu porodica koje Bogojavljensku vodicu čuvaju po trideset i više godina, s tim što svake godine, od nove vodice, kada je donesu iz crkve, pomalo dodaju u flašu u kojoj drže staru vodicu. No, glavno pitanje je „nakon jedne godine, kada stigne nova vodica, šta da se radi sa starom?“ Odgovor na to pitanje, u crkvenim knjigama ne piše, niti ima bilo kakvo pisano naređenje u vezi toga. Ali zato postoji narodno predanje i običaj kojeg je Crkva prećutno usvojila.

Dakle, po tom predanju, ukoliko se sva količina Bogojavljenske Vodice ne utroši pobožno u toku godine, onda se taj ostatak, kada stigne nova vodica, sipa u bunar, u rijeku ili u cvijeće.

U svakom slučaju tamo gde se neće izložiti gaženju i obesvećenju.

Što se pak tiče vodice koja se po domovima sveti za Vaskrs (nikada na Vaskrs), ona se u toku posta može, i treba, uzimati svako jutro po malo prije jela, i tako utrošiti. Ona se upravo i osvećuje sa tim ciljem da bi sveti veliki praznik Vaskrsenje Hristovo dočekali u osvećenim domovima, ali i sa osvećenom dušom svojom, čemu pobožno korišćenje svete vodice itekako doprinosi.

Osvećena vodica za Krsnu slavu sva se upotrebi na spravljanje slavskog kolača i koljiva, a može i da se ostavi malo za piće da svi članovi doma popiju po gutljaj za osvećenje duše i tijela.