Trajna veza Lijevča i Beograda

Kažu da se ljudstvo najbolje vidi kada dođu teška vremena. 1949. godine u Lijevču je nedostajalo svega, ali sin ravnice Đurađ Vučetić iz Mrčevaca se nije predavao očaju. Organizovao je pravi mali konvoj koji je prvo zaprežnim kolima do Okučana a potom vozom do Beograda odveo na školovanje oko 300 dječice iz lijevčanskih sela.

U njemu nije bilo mjesta za Anu Kelečević jer je sa svojih 11 godina već završila nekoliko razreda pa su prednost imala mlađa djeca. Krepka starica, danas već u devetoj deceniji života, živo se sjeća 19. avgusta 1949. godine kada je u Gaju kod Mrčevaca okupljeno nekoliko stotina djece iz lijevčanskog i potkozarskog kraja. Oni će u godinama koje slijede biti zbrinuti u školske domove, a Đurađ Vučetić će se lično pobrinuti da djevojčicama i dječacima ništa ne nedostaje. Neke od njih će ispratiti do samog vjenčanja.

O ovoj toploj ljudskoj epizodi baka Ana priča sa ponosom što je njeno selo dalo takvog dobrotvora, makar i sa određenom dozom sjete što i njoj samoj nije pružena šansa da prođe kroz takvo iskustvo. Ana Kelečević se i danas bavi ručnim radom, mnogo i svakodnevno čita. Kao živi dokaz koliko žene mogu biti snažne i sposobne da iskoriste sve mogućnosti koje im pruža život.

Emisiju „Žene i mogućnosti“ možete poslušati putem donjeg linka.