U nedjelju Petrovdan, petrovdanski običaji

Srpska pravoslavna crkva obilježiće u nedjelju  Petrovdan, praznik posvećen Svetim apostolima Petru i Pavlu.

Ovaj praznik pomen je na stradanje Svetih apostola Petra i Pavla, koje se dogodilo u Rimu 67. godine nove ere, a prema nekim izvorima 69. godine nove ere.

Petar je rođen u mjestu Vitsaida, na obalama Galilejskog jezera, i bio je jedan od 12 apostola i nerazdvojni Hristov prijatelj i sljedbenik.

NJegovo pravo ime bilo je Simon, a ime Petar /na grčkom znači „kamen“ ili na hebrejskom Kifa/ dao mu je Hristos zbog njegove tvrde vjere.

„Ti si, Petre, stijena na kojoj ću sagraditi crkvu svoju i vrata paklena neće joj ništa moći“, kaže Jevanđelje po Mateju.

Nakon Hristovog vaznesenja i silaska Svetog Duha na apostole, propovijedao je vjeru po Palestini, Siriji, Antiohiji, Maloj Aziji i Rimu, gdje je dva puta boravio.

Kao episkop proveo je sedam godina u Antiohiji i tada je za sljedbenike Hristovog učenja nastao pojam hrišćani.

Za vrijeme vladavine imperatora Nerona u progonu hrišćana uhvaćen je i bačen u tamnicu.

Pavle, koji se prije krštenja zvao Savle, rođen je u Tarsu. Bio je veoma obrazovan i imao je status građanina Rima. Pavle nije spadao u grupu prve dvanaestorice apostola, već takozvanu sedamdeset drugih apostola.

U mladosti je bio revnosan progonitelj hrišćana, vjere koju su tadašnji Judejci smatrali za jeres.

Kada je krenuo u Damask, na putu je sijevnula munja i začuo se glas s neba: „Savle, Savle, zašto me progoniš?“, nakon čega je oslijepio. Savle je tri dana bio slijep, ali mu se vid vratio poslije krštenja.

Uzevši ime Pavle, od riječi „paulus“ što znači mali, propovijedao je hrišćanstvo na većem području Mediterana.

Dvanaest poslanica Svetog Pavla čini dio Novog zavjeta.

Pavle je uhapšen u Rimu i bačen u tamnicu. Pogubljen je zajedno sa Petrom. Pavlu je odrubljena glava, a Petar je raspet na krst naopačke.

Na ikonama ova dva sveca predstavljaju se zajedno – Petar drži ključeve u ruci, a Pavle mač.

Petrovdanskim slavljem završava se Petrovski post i počinje pričešće vjernika koji su poštovali pravila predviđena kanonom Crkve.

Praznik svetih apostola Petra i Pavla se u tradiciji slovenskih naroda smatra prelomnim datumom i znak je da se približava jesen, a običaji nalažu da se na ovaj dan ne radi u polju. Nekada je narod ujutro na Petrovdan stoku prskao vodom da bi bila zdrava, a čobani su pleli vijence i stavljali ih stoki na rogove. Tradicionalno uoči ovog velikog praznika pale se lile, koje su se nekad morale praviti od mlade kore divlje trešnje ili breze i vjeruje se da će te buktinje donijeti zdravlje i blagostanje u domaćinstvu. Obično se to radi na mjestima gdje se narod okuplja, na trgovima, raskršćima i u tome učestvuju djeca i omladina.

Ranije se vjerovalo da se do Petrovdana jabuke ne režu nožem, jer bi mogao pasti grad koji će uništiti usjeve i taj običaj je vezan za vjerovanje da na ovaj dan sveti Petar dijeli jabuke djeci na onom svijetu. Većina žena se danas prihvati i spremanja kolača sa jabukama i to ne bilo kojom sortom već sa petrovačama koje dozrijevaju baš oko ovog praznika.

Takođe, djevojke na ovaj dan gataju da li će se te godine udati i ko im je suđenik. Udavače koje su na Ivanjdan stavile u lonac malo zemlje i posijale nekoliko zrna pšenice na Petrovan gledaju kako su klijala – ako su klice pšenice savijene kao prsten, djevojke se nadaju prstenovanju.

Petrovdanskim slavljem završava se petrovski post i počinje pričešće vjernika.